Plati piće da ti priču ispričam

Plati piće da ti priču ispričam
O čovjeku s kraja prošlog stoljeća
Kad su zemljom tekle suze, krv i znoj
junaka bilo ko u pjesmi narodnoj

Sloboda je zid s čvrstim vratima
hrabrost je ključ što vrata otvara
Bez pitanja otišo je među prvima
I nije ga bilo pet dugih godina

Ej procvala mi ruža kalemljena
Zemljo moja suzom natopljena

U kamenu slova pišu, stoje ponosno
Navik živi onaj koji zgine pošteno
I zato ne bole rane, rane duboke
Bole laži i prevare, riječi pogane

Kad se poslije svega kući vratio
Sto puta je rukom na se krenuo
Krenuo pa stao, jer i kad nemaš kud
Čekaj, Bog sve vidi i nije uzalud

Ej procvala mi ruža kalemljena
Zemljo moja krvlju natopljena

U kamenu slova pišu, stoje ponosno
Navik živi onaj koji zgine pošteno
I zato ne bole rane, rane duboke
Bole laži i prevare, riječi pogane

Za ovakve stvari krivi smo i mi
Jer smo na junake svoje pljunuli
I tu priča moja ne završava
Plati piće prijatelju, znam ih puno ja