Све ће то , о мила моја, прекрити снегови, рузмарин и шаш

Sve će to, o, mila moja,
Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš,
I dvije će pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug -
Nijedna suza, nimalo volje,
Nijedna slutnja ni glas,
moglo je bolje.

Reći ćeš : "Malo je tužno,
on je bio kopile i jad",
I stat ćemo goli i sami
Pred ovo ledeno nebo i mrak -
Miriše pelin, pusto polje,
Ocvale ruže i med,
moglo je bolje.

Gdje ? Pokaži mi !
Gdje ? Kad tužne sudba ne voli,
I čime od svijeta da se braniš ?
Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ?
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas…

Sve će to, o, mila moja,
Prekriti ruzmarin, snjegovi i šaš,
I dvije će pokisle ptice
Sa tvoga oka prhnuti na jug -
Nijedna suza, nimalo volje,
Nijedna slutnja ni glas,
moglo je bolje.

Gdje ? Pokaži mi !
Gdje ? Kad tužne sudba ne voli,
I čime od svijeta da se braniš ?
Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ?

Gdje ? Pokaži mi !
Gdje ? Kad tužne sudba ne voli,
I čime od svijeta da se braniš ?
Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ?
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas…

Gdje ? Pokaži mi !
Gdje ? Kad tužne sudba ne voli,
I čime od svijeta da se braniš ?
Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ?
Uzalud, uzalud, sve je protiv nas…

Gdje ? Pokaži mi !
Gdje ? Kad tužne sudba ne voli,
I čime od svijeta da se braniš ?
Kao ruža ? Sa dva smiješna trna ? Ili snom ?
Uzalud, uzalud, sve je protiv…